Stres i njegov uticaj na zdravlje i trening
Šta je stres?
Stres je odgovor tijela na bilo kakvu promjenu koja zahtijeva prilagođavanje ili odgovor. Tijelo reaguje na stres fizičkim, emotivnim ili mentalnim odgovorima. Stres je sastavni dio svakodnevnog života. Stres možete doživjeti od okoline, sopstvenog tijela ili sopstvenih misli. Stres se četo povezuje sa negativnim promjenama, međutim i pozitivne pormjene u životu kao što su unapređenje na poslu, rođenje đeteta ili dobitak na lutriji izazivaju stres.
Kako stres utiče na naše zdravlje?
Ljudsko tijelo je napravljeno da iskušava stres i da reaguje na njega. Stres može biti pozitivan, držeći nas u pripravnosti i motivisanima, kako bi bili spremni da izbjegnemo opasnost. Stres postaje negativan kada se osoba izlaže stresovima duže vremena bez ikakvih olakšanja ili odmora između stresnih situacija. Duža izloženost stresu prerasta u stanje hroničnog stresa koji zbog mnogo faktora štetno utiče na naše zdravlje.
Zbog čega stres utiče loše na zdravlje?
Hajde da se vratimo par hiljada godina unazad. Čovjek koji je živio tada bio je izložen jednom jedinom stresu - napadu predatora. Autonomni nervni sistem našeg tijela ima ugrađen mehanizam odziva na stres koji uzrokuje fiziološke promjene uz pomoć kojih možemo da savladamo stresne situacije. Ovaj mehanizam odziva se takođe naziva "fight or flight" sistem. U prevodu to je sistem koji omogućava našem tijelu da se bori ili da bježi od stresne situacije. Hajde da se vratimo opet na pračovjeka. U momentu napada predatora "fight or flight" sistem se aktivira, srce počinje da pumpa velike količine krvi u ruke, noge i mozak. Zašto? Da bi čovjek mogao da se bori sa životinjom, da bježi ili da bi brzo našao rešenje za trenutnu situaciju. Veći protok krvi u pomenute djelove omogućavao im je da bolje funkcionišu u momentu prijetnje po život.
Međutim, napad predatora trajao je vrlo kratko, svega nekoliko sekundi. Posle toga, ako bi preživio čovjek bi se vraćao svakodnevnim aktivnostima. Nažalost, naše tijelo se genetski nije mnogo promijenilo u odnosu na čovjeka od prije par hiljada godina. Još uvjek su u našoj DNK upisani isti mehanizmi kakvi su bili upisani i tada. To znači da naše tijelo nije dizajnirano za borbu sa stresovima kakvim smo izloženi danas (pritisak u školi, pritisak na poslu, nemogućnost za plaćanje dnevnih troškova, porodični i ljubavni problemi). Ovi stresovi traju bez prestanka danima, nedeljama a nekad čak i mjesecima. Iako mi nismo izloženi napadu predatora, naš nervni sistem ne razlikuje izvor stresa.
On jednostavno prepoznaje stres kao takav i aktivira "fight or flight" sistem. U tom stanju sve funkcije koje nisu od važnosti opstanka za život stavljaju se u drugi plan. To znači da iako ste vi samo pod stresom zbog posla, vaše tijelo na to odgovara kao na opasnost po život. Srce šalje više krvi mišićima udova, a manje u želudac, jer varenje nije primarna funkcija za opstanak. Želudac usled nedostatka krvi ne može da obavlja normalno svoje funkcije. Jedna od njih je lučenje hlorovodonične (želudačne) kiseline. Želudačna kiselina služi za razgradnju hrane na nutrijente koji se kasnije putem krvi prenose do tkiva. Usled slabog dotoka krvi, želudac ne može da proizvede dovoljno kvalitetnu tj. kiselu kiselinu.
Da bi se hrana razgradila i absorbovala potrebna je jaka kiselina (a pogotovo za razgradnju proteina). Usled nemogućnosti da proizvede dovoljno kvalitetnu kiselinu, želudac taj nedostatak pokušava da kompenzuje lučenjem veće količine kiseline slabijeg kvaliteta. Slaba kiselost želudca ne daje signal donjem prstenastom mišiću jednjaka (LES) da se stegne što vrlo često uzrokuje refluks kiseline.
Nastavak teksta, procitajte na nasem BLOGU