uticaj-genetike-na-osetljivost-na-hidrate

Poznati Dorian Yates je bio zagovornik prakse unosa hidrata i kada se periodi takmičenja bliže, dok je na primer Ben Pakulski bio izuzetno osetljiv na ovo. Danas, najnovije studije ukazuju da se možda u našoj genetici krije odgovor na to kako naše telo reaguje na unošenje ugljenih hidrata.


Jedna respektabilna studija posmatrala je gen naziva AMY1 kako bi utvrdila osobine procesa varenja skroba kod različitih grupa ljudi. AMY1 je pljuvačni enzim usled kojeg varenje skroba započinje već u ustima. AMY1 u različitim varijacijama figurira kod ljudi koji mogu imati između dve i 15 kopija ovog gena u telu. 


Što više kopija AMY1 gena osoba ima, to će njeno telo bolje variti skrob, tj. ugljenje hidrate.Teorija koju su definisali istraživači ove studije odnosi se na to da AMY1 gen omogućava značajnu prednost za one ljude koji se oslanjaju na viši unos hidrata u ishrani. Upravo ovo je posledica toliko izražene raznolikosti u varenju hidrata, usled samo jednog gena – alfa amilaze AMY1. Ovo može biti glavni razlog zašto je različito reagovanje na ugljene hidrate toliko izraženo između osoba.

Istraživači su takođe ispitivali kako različitosti u kopijama AMY1 među ispitanicima utiču na nivo glukoze u krvi nakon unosa obroka bogatog hidratima. Eksperimentalnu grupu činili su zdravi ispitanici koji nisu imali problema sa gojaznošću a koji su bili podeljeni u dve podgrupe: grupu sa visokom amilazom i grupu sa niskom amilazom. Dvaput su odlazili na ispitivanje, jednom radi posmatranja procesa varenja skroba, durig put radi posmatranja promena u nivou glukoze. Grupa sa niskom amilazom zabeležila je viši nivo glukoze u krvi tokom uzimanja skroba. Ova pojava trajala je i dva sata nakon što je konzumacija završena. Zanimljivo je da u grupi sa visokom amilazom skok glukoze pri uzimanju skroba nije bio toliko izražen kao u drugoj grupi, niti je blago povišen nivo glukoze trajalo toliko dugo kao kod grupe sa niskom amilazom.
                                                                       


Ovo je izrazito nov fenomen kada se posmatra varenje hidrata kod ljudi. Za sada sigurno možemo tvrditi da ljudi različito reaguju na unos hidrata,  pa do određene mere možemo shvatiti zašto je jedan Dorian Yates tako dobro mogao da iskorišćava hidrata, dok drugi nisu to mogli da ostvare.

Punjenje hidratimaKada je u pitanju priprema za takmičenje jedan od najvažnijih aspekata jeste planiranje punjenja hidratima. Vrlo je važno precizno naučiti kojem principu punjenja hidratima pred takmičenje vaše telo će najbolje reagovati, te umesto vrlo stresnog, ovaj deo priprema postaće prilično zadovoljavajući za takmičara.  

                                                                     
U nastavku teksta iznećemo vam plan punjenja hidratima poznatog takmičara Günter Schlierkamp.„Ponekad punjenje hidratima može se izvesti i sa lošijim namirnicama (junk food) ako se radi o takmičaru koji ima izuzetno brz metabolizam i koji ima poteškoća da unese dovoljnu količinu soli tokom punjenja kako bi izgledao još bolje“, kaže Ganter. U periodu posle takmičenja Ganter je unosio značajnu količinu kalorija, jer ima tu sreću da nije preterano osetljiv na unos hidrata, a prilično je visok i krupan, pa je mogao da se takmiči i sa 130 kg. Za prosečne takmičare doza 8-10 unci krompira bila bi optimalna, ali Ganter je jeo količinu 18-20 unci.


„Nedelju dana pre Mr. Olympia počinjao bih proces punjenja hidratima.  Normalan unos na dnevnom nivou bio mi je 350 g, ali kako dođe nedelja za punjenje, prvog dana unos se penja na 500g hidrata iz veoma kvalitetnih izvora poput krompira, pirinča i kvalitetnih žitarica.

OSTATAK TEKSTA PROČITAJE NA NAŠEM BLOGU